Svi koji čitaju moje postove znaju da mi je pored Koštunice dr Vojislava i povrh glave i stranka Šešelj dr Vojislava koji je trenutno na prinudnom radu u Hagu (malo sarkazma nije na odmet), a na njegovoj funkiciji vođe fašističko lažvoskog udruženje Stranke ratobornih srbenda (SRS- Srpka radikalna stranka) zamenjuje ga Tomislav Nikolić zvani grobar, a portparol stranke je Aleksandar Vučić.
Kažem da su fašistička stranka pošto podržavaju Radovana Karadžića i Ratka Mladića ljude koji su odgovorni za smrt na hiljade civila u Hrvatskoj kao i u Bosni i Hercegovini. To je stranka koja nije spremna da prizna i da se suoči sa genocidom u Srebrenici koji je bio fašistički poduhvat, to je stranka koja pravda Vukovarski zločin, stranka koja pravda Vinkovačku tragediju, a i sama je učestvovala u stvaranju iste sa svojom idejom velike Srbije i svih Srba u jednoj državi. To u mnogome podseća na ono što je radio i A. Hitler. On je imao cilj svih Nemaca u jendoj državi. Spajanjem Austire i Nemačke, a po mogućstvu i ujedinjenja i sa delom Švajcerske (ta država je naravno podrazumevala etnički čistu Nemačku). Posledica toga je II Svetski rat, a posledica Šešeljovsko radikalske politke je ta da su svi Srbi završili u jednoj državi, ali ne u granicama koje je dotični ucrtao kada je kartu AVNOJ-evske Srbije proširivao na Ovulin, Karlobag, Karlovac i Viroviticu i Dubrovnikom kao glavnim gradom te oblasti. Pored delova Hrvatske na Šešeljevoj karti su se našao se i deo Bosne i Hercegovine, u kartu velike Srbije, Šešelj je ucrtao i Republiku Srpsku. Tu se pozivao na istorijsko i etničko pravo kao što je to i čini A. Hitler. Stoga postavlja se moralna pitanja:”Kako stranka sa takvim istorijatom ima pravo da obećava bolji život građanima Srbije?; Odakle im pravo da se pozivaju na pravdu kada su odogorni za takve zločine pošto sam njihov program podstiče na te zločine a novine koje i danas izdaju nose naziv “Velika Srbija”?”.
Već spomenuti Vučić kao kandidat za gradonačelnika Beograda poziva se na “borbu protiv korupcije”, “na izgradnju vrtića”, “za slobodu kretanja (dana kada će se slobodno ići u školu)”, promoviše izgradnju metroa kao da je on neki vlasnik preduzetničke firme koja se prijavila na tender da za izgradnju metroa, a veoma mu je zanimljiv slogan “čekam život” sobzirom na to da su njegova stranka, SPS i DSS-NS (svi zajedno) nam oduzeli 20 godina života sa svojom suludom politikom. Takođe i koristi slogan “čekam da pređem most”, a za vreme vlasti “SPS-SRS” mostovi su bili porušeni jer su vodili politiku “svetog Kosova” koju danas promovišu više nego ikad pa nam je NATO porušio mostove pa ga nikako ni nismo mogli preći već se između Novog Sada i Petrovaradina išlo skelom i pesma Garavog sokaka “Skeledžijo, skeledžijo prevezi me preko” je dobila svoj pun smisao. Poziva se na dozvole za gradnju, a činjenica je da je najveći broj nelegalnih kuća izgrađen baš za vreme njihove vladavine i da one koje imaju uslov ne mogu biti legalizovane, a da ih jedino mogu legalizovati njihovi kriminalci, a to da čekaju “pobednika” im već verujem sobzirom na to da su sve što su mogli izgubili, samo njihov “pobednik” je pobednik iz prošlog veka, neki pobednik kao Gavrilo Princip ili Kraljević Marko iz doba Srbije pod Turcima, a ne pobednik 21. veka kao što je bio dr Zoran Đinđić na čijoj su hajci veoma svesrdno radili zajedno sa Koštunicom dr Vojislavom. Stoga im je itekako najveći “pobednik” Legija koji je odigrao ulogu Apisa u 21. veku. Stoga, oni kao i u svim ranijim kampanjama konstantno lažu.
Pravi marketing Vučića i SRSa trebao bi da izgleda ovako.
април 28th, 2008
Posted by
|
Glavna strana, Lokalni izbori- 2008. godina, STOP NEONACIZMU I KLEROFAŠIZMU, Predizborna kampanja za parlamentarne izbore 2008. godi |
no comments
Priča o bendu Irish Stew počinje krajem 2002. godine. Boki i Neša tada su bili poznanici koje je vezivala ljubav prema irskoj muzici. Posle nekoliko neuspelih pokušaja, Neša ipak uspeva da nagovori Bokija da osnuju bend i prva proba desila se u januaru 2003. godine. U početku je to bilo “sviruckanje“ za svoju dušu, ali tokom narednih nekoliko meseci Bokiju i Neši se priključilo još članova i cela stvar polako postaje sve ozbiljnija. Bend dobija ime u junu 2003. neposredno pred prvi javni nastup 26.06.2003. u emisiji “Celtic Night” na talasima radio Obrenovca. Ubrzo zatim Irish Stew počinje aktivno da svira širom Srbije, gde iz koncerta u koncert stiče sve veći broj fanova, a o tome dovoljno govori činjenica da je bend u tom periodu “pokupio” nagrade publike na svim festivalima demo bendova na kojima je učestvovao . Iako je pri osnivanju imao za cilj da svira obrade irskih tradicionalnih pesama, bend je vremenom muzički sazrevao, akcenat je stavljen na autorske pesme i muzika koju Irish Stew sada svira može se opisati kao mešavina punk-rock zvuka i raznih drugih muzičkih pravaca, insiprisana irskim muzičkim motivima. Kao plod autorskog rada, logično, usledilo je i snimanje albuma prvenca pod nazivom “So Many Words…” koji bend objavljuje za izdavačku kuću “One Records” u oktobru 2005. godine. Nakon toga, nastavljene su koncertne aktivnosti, bend nastupa na gotovo svim značajnijim rock festivalima u Srbiji i istovremeno radi na novim pesmama koje će ostaviti još jači autorski “pečat”. Konačno, u martu 2008. objavljen je novi studijski album pod nazivom “Dare to Dream” ponovo u izdanju “One Records”- a.
Preuzeto sa: http://www.irishstew.net/ .
Pa mojih reči o bendu “Irish Stew”.
Bed “Irish Stew” po svemu podseća na “Ortodox celts” iskreno da se glas pevača njihovg benda ne razlikuje od glasa Ace Petrovića Celtika pomislio bih da su “Ortodox celtsi” oformili novi sastav. To je u isto vreme i prednost i mana tog benda. Prednost je ta što su jedan od retkih bendova koji se uopšte bave irskim melosom na našem prostoru i to rade na veoma kvalitetan način, a mana je ta što će ih svako kao i ja na prvo slišanje porediti sa “Ortodox celtsima”. Više o njima ću vam reći pri narednom preslušavanju njihovih pesama. Bend “Irish Stew” se prijavio i za učešće na EXIT festivalu, a ako želite da ih podržite moćićete to da učitinte na ovoj adresi.
Pored “Irish Stew-a” posotji i jedan novosadski bend koji svira Irski melos, ali o njemu više posle 03. maja pošto nastupaju na tradicionalnom “Blok rock” festu kao predgrupa YU Grupi i Partibrejkersima, neka njihovo ime za sada ostane tajna.
април 28th, 2008
Posted by
|
Glavna strana, EXIT festival, Rock, Punk |
no comments
Bil Gejts će prestati da bude predsednik Majkrosofta od 1. jula ove godine. Kaže da će se isključivo posvetiti svom filantropskom radu kroz Bil i Melinda Gejts Fondaciju, i to je lepo.
Nedavno je gostovao na nekom institutu i upitan je da li će tehnologije otvorenog koda biti iskorišćene za njegovo istraživanje. Bil je ovako odgovorio: "Postoji slobodni softver i postoji softver otvorenog koda", počeo je i nastavio pričom kako Majkrosoft poklanja svoj softver zemljama u razvoju, što je trebalo da pokrije slobodni deo. Što se tiče softvera otvorenog koda, "postoji ta stvar GPL, sa kojom se mi ne slažemo".
Otvoreni kod, reče on, pravi licencu "tako da niko nikada ne može poboljšati softver" (što je apsolutno netačno), nastavljajući žaljenjem za izgubljenim biznis i poslovnim prilikama.
Samo da naznačim, GPL (ili GNU opšta javna licenca) počinje ovim rečima: "Za većinu softvera licence su načinjene sa ciljem da vam oduzmu slobodu da ga delite sa drugima i menjate. Nasuprot tome, GNU-ova opšta javna licenca vam garantuje slobodu deljenja i izmene slobodnog softvera da bi osigurala slobodu softvera za sve njegove korisnike".
Izgleda da Bil Gejts ostaje dosledan sebi. Znajući koliko njegova kompanija voli da prekrši zakon (tužba 1, tužba 2, tužba 3, tužba 4, ...) i izvrće istinu - ovo me uopšte ne iznenađuje.
Bil Gejts 1. jula odlazi u istoriju, i istorija će lepo pisati o njemu. Zajedno sa Džobsom zaslužan je za koncept kućnih (ili mikro) računara kakve danas poznajemo i za to mu odajem priznanje. Ali, nužno je brzo shvatiti da se vremena menjaju. Neki novi, bolji i radikalniji, koncepti se pojavljuju - preterano birokratske i novcem paralizovane kompanije mogu samo da otežaju preko potrebnu promenu.
Još samo malo...
април 28th, 2008
Posted by
kotnik |
majkrosoft, trabunjanje, sloboda |
no comments