Planeta MOJ BLOG

Dokaz klerofašizma u Srbiji !

Neonacisti i klrofašisti u Srbiji su u toku jučerašnjeg dana održali parastos koji je organizovala neonacistička “Nacionalni stroj” u saradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Kako sam Goran Davidović zvani Firer navodi na svom sajtu da je parastos organzovan “polutajno” i da su na njemu bilo “oko stotinak Srpskih patriota”.

Ovaj današnji događaj povlači mnoga pitanja.

Kako to da je Srpska pravoslavna crkva pristala da organizuje parastos sa Goranom Davidovićem i njegovim “Nacionalnim strojem” sobzirom na to da “Nacionalni stroj” nije registrovana organizacija, a da je široj javnosti postao poznat posle upada na Filozofski fakultet sa manjom grupom ljudi gde Davidović pri tom udario šamar Aleksandru Petakovu koji je nedavno osuđen “zbog “vredjanja” episkopa Irineja i Srpske pravoslavne crkve” kako se navodi u presudi?

Kako se Goran Davidović i dalje šeta slobodno iako je osuđen na godinu dana zatvora?

Gde je tu odgovornost čelnika Srpske pravoslavne crkve?

Ko je odgovoran u Srpskoj pravoslavnoj crkvi za održavanje parastosa?

Podsetimo da je pri tom “u pitanju presuda protiv (Petakova) za delikt misljenja, odnosno za kritiku koju je Petakov uputio vladiki i SPC u jednoj televizijskoj emisiji. Petakov je doveo u vezu delovanje SPC i klerofasistickih i neonacistickih organizacija u Srbiji. Postoji veliki broj dokaza koji jasno povezuju SPC i delovanje ovih organizacija. Zalazemo se da ova presuda bude ukinuta u drugom stepenu. Takodje, zalazemo da se ispita pod kojim okolnostima je presuda doneta.”.

Takođe, podsetimo da je Davidović takođe osuđen na godinu dana zatvora zbog raspirivanja rasne, verske i nacionalne mržnje kada je pri upadu na Filozofski fakultet u Novom Sadu zaustavio tribinu u organizaciji Antifašističke organizacije Novog Sada. Takođe je doneta presuda da Davidović isplati novinaru Dinku Gruhonjiću odštetu od pola miliona dinara zbog klevete o njemu koju je izneo u knjizi “Slučaj Nacionalni stroj” kao i da izmiri sudske troškove od 66 000 dinara. Davidović nije ispunio nijednu od tih obaveza niti je odležao zatvorsku kaznu.

STOP NEONACIZMU I KLEROFAŠIZMU !!!!!!!!!!!

Goran Davidović pri upadu na antifašističku tribinu na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

март 24th, 2008 Posted by | Glavna strana, STOP NEONACIZMU I KLEROFAŠIZMU | no comments

Umro Boris Dvornik

U Splitu je u 69. godini života preminuo jedan od najvećih hrvatskih kazališnih, televizijskih i filmskih glumaca. Gledatelji ga najviše pamte po serijama Malo i Velo misto, Čovik i po, Kapelski kresovi.
Boris Dvornik je glumac koji je hrvatsku filmsku, televizijsku, a potom i kazališnu scenu obilježio do te mjere da je ona bez njega gotovo nezamisliva.

Rođen je 16. travnja 1939. u Splitu u obitelji drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u ranom djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama.

Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu.

Iako se glumom počeo baviti još od osme godine, objavio je Radio Dalmacija, pravu karijeru počeo je ulogom u filmu Deveti krug Franceta Štiglica, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome.

Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera.

Desetljeća rada na filmu
Martin u oblacima, Prekobrojna, Most, Kad čuješ zvona, U gori raste zelen bor, Opklada, Licem u lice, Lito vilovito, Svanuće, Čovek nije tica, Čovik od svita, Konjuh planinom, Ljubav i poneka psovka, Bablje ljeto, Život je masovna pojava, Družba Pere Kvržice, Lov na jelene, Živjeti od ljubavi, Sutjeska, Hitler iz našeg sokaka, Letači velikog neba, Okupacija u 26 slika, Kiklop…

Zbog toga je Boris Dvornik, kao i Ljubiša Samardžić, Milen Dravić i Velimir Bata Živojinović (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo), postao jedna od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije.

Do sredine 1960-ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata.

Za uloge u filmovima Most (Hajrudin Krvavac, 1969.) i Kad čuješ zvona (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli.

Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu.

Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija.

Veliki broj uloga na filmu kao i nagrada koje je primio za te uloge nije Borisa Dvornika spriječio da se jednako uspješno okuša i na televiziji koja mu je kod najšire publike i pribavila za naše prilike iznimnu popularnost: Roko i Cicibela, Malo misto, Čovik i po, Velo misto, Kapelski kresovi.

Zapažen je također i kao estradni umjetnik, povremeno i kao pjevač zabavne glazbe, ali Dvornik će, osobito od osamdesetih godina, sve više vremena pronalaziti i za kazalište.

Premda se Boris rado sjećao Libra Marka Uvodića u kojemu je još 1969. igrao na Splitskom ljetu, novija ga kazališna publika ipak bolje pamti iz opereta.
Straussova Šišmiša te dvaju bisera Ive Tijardovića – Male Floramy i Splitskog akvarela.

Dodaju li se tome sjajne kreacije u Šjora Fili i Šjor Bartulovim snovima E. de Filippa, Ribarskim svađama C. Goldonija, u Drami bez naslova A. P. Čehova, u Brešanovim dramama Nečastivi na gimnaziji u gradiću ‘N’, Hamlet u selu Mrduša Donja i Julije Cezar, u Dundu Maroju Marina Držića, u Bljesku zlatnog zuba Mate Matišića, u Pirandellovoj predstavi Čovik, zvir i kripost, ili u Buzdi nepoznatog makarskog autora.

Izuzme li se Mala Floramy u kojoj je Dvornik igrao više od 300 puta, onda su Roko i Cicibela i Roko krvolok, također Smojini tekstovi, ujedno neke od najizvođenijih Borisovih uloga u kazalištu, objavio je HRT.

Prije nekoliko godina doživio je moždani udar. Iz splitske bolnice još nisu objavili uzrok smrti.

Sućut državnog vrha
Predsjednik Republike Stjepan Mesić poslao je obitelji Borisa Dvornika brzojav sućuti u kojemu ističe da je bio jedan od najvećih glumaca ne samo hrvatske kinematografije, nego i cijele bivše države, čiji je rad snažno obilježio hrvatsku filmsku, televizijsku i kazališnu scenu.

Premijer Sanader ističe da će se naraštaji ljubitelja kazališne, filmske i televizijske umjetnosti “zauvijek sjećati njegovih neponovljivih glumačkih ostvarenja”.

I ministar kulture Božo Biškupić izrazio je sućut zbog prerane smrti velikana hrvatskog glumišta, koji je, kako je istaknuo, obilježio naše vrijeme.
Net.hr
24.03.2008

март 24th, 2008 Posted by | Glavna strana | no comments