TAJNA DRUGE STRANE
Danima je lutao pustinjom, dok nije osetio ustreptalost u telu i počeo da kopa. Sunce je peklo, pesak je bio suv, duvao je jak vetar, a on je uzaludno kopao. Njegove energične pokrete gutao je nemilostrdi pesak. Nakon nekoliko dana jedan prolaznik mu reče:
- Mani se ćorava posla, dobri čoveče, i pođimo u obližnji hotel.
Ne odustajući od svog posla on nervozno odgovori:
- Kažeš da sam slep! Nisi pogrešio. Zato me ostavi da ponovo progledam!
Prolaznik s čuđenjem pogleda stranca, odmače se nekoliko koraka i posegnu za telefonom kako bi pozvao lekare, ali u tom momentu zemlje se zatrese, vazduh bi ispunjen peskom i osta pustoš, samo na jednom mestu malo udubljene je ukazivalo na postojanje šupljine.
- Deca su se opet igrala satom i okrenula ga pre vremena.
Zabrinuto primeti žena i nameravajući da ga ponovo okrene ugleda malo ljudsko stvorenje koje radzragano skakuće po pesku vičući:
- Otkrio sam tajnu druge strane!
Kraj
Ova priča je nastala, u vreme mog prvog poraza, 2004. god. i objavljena je u zborniku kratkih priča “Vrata moje priče” izdavačke kuće Alma. Evidentno je da emocije utiču na stvaranje, ali postavlja se pitanje na koji način. Da li se izuzetna ostvarenja postižu kada nas obuzmu pozitivne ili negativne emocije? Da li je moguće stvarati kada smo spokojni - kada nismo ni veseli ni tužni? Kako su se osećali Dostojevski, Zola ili Kafka kada su stvarali najveća dela svetske književnosti? Odgovore na ova pitanja potražiću od mojih kolega sa odeljenja za psihologiju, a do tada vam ostajem dužan još jednu priču koja je nastala kada sam bio obuzet pozitivnim emocijama.
Vaš Nikola
фебруар 4th, 2007
Posted by
Fedar |
uvod, umetnost, finalni proizvodi |
no comments
Traganje za odgovorima, na sasvim jednostavna pitanja, danas predstavlja mukotrpan i ozbiljan posao. Zašto je čoveku XXI veka problem da zadovolji svoju radoznalost, kada oko sebe ima obilje biblioteka, knjižara, a putem interneta, udobno sedeći u svojoj fotelji, može da obiđe čitav svet? Tajna je u ,,Tiraniji trenutka'’. Ovaj termin ponudio je skandinavski antropolog, gospodin Eriksen, kao adekvatno objašnjene položaja čoveka u svetu razvijene tehnologije. Stoga ovaj rad ne predstavlja nikakvo otkriće u oblasti istorije pozorišta, već je samo izvasna sinteza važnih pitanja.
Odabrana tema “Komparativna analiza grčkog i rimskog pozorišta” za seminarski rad, autoru je ulivala poverenje i nadu da je na tragu nečeg novog, međutim gomilanje informacija otvaralo je nova pitanja i rušilo postavljena očekivanja. Uzbudljivo putovanje u prošlost omogućilo je autoru da ponudi jednostavan prikaz antičkog teatra, koji krije mnoge tajne, koje ponekada samostalno otkrivamo, a da toga nismo ni svesni. Cilj ovog rada je da otvori mnoga pitanja, ali i da kroz nizanje generičko – logički povezanih činjenica dovede čitaoca do mogućih rešenja večnih rebusa.
Sada nam ostaje da zajedno tragamo za večnim ,,logosom'’, da svoju volju za moć, koja se sastoji u stvaranju, ne čuvamo sebično, već da kroz odgovore na pitanja, koja se nalaze u pomenutom tekstu, otrkivamo i upoznajemo “nepoznat svet”.
U narednom periodu autor ovog bloga će se baviti izučavanjem komedije, njenom univerzalnošću - nastojeće da otkrije klasične postavke u savremenim komadima, da oživi Aristofana i Plauta, kojima se retko ko danas smeje. Prvi korak je pregled istorije pozorišta u Srbiji. Naime, potrebno je napraviti pregled svih antičkih komedija koje su postavljene na srpske scene nakon 1944. Ovu godinu uzimamo za početnu tačku, pošto ćemo istraživanje početi sa knjigom dr. Petra Volka “Pozorišni život u Srbiji od 1944/ 1986″, a zatim ćemo pomoć potražiti u Muzeju istorije pozorišta.
N.K.
фебруар 4th, 2007
Posted by
Fedar |
uvod, nauka, teorija i praksa |
no comments